1. Mojsijeva21
Listen to this chapter
0:00
0:00
Rođenje i imenovanje Isaka
1
Gospod je blagoslovio Saru, i učinio joj kao što je obećao.
2
Sara je zatrudnela i rodila Avrahamu sina u njegovoj starosti, u vreme kad je Bog rekao.
3
Svome sinu koga mu je rodila Sara, Avraham je dao ime Isak.
4
Avraham je obrezao svoga sina Isaka kad mu je bilo osam dana, kao što mu je Bog zapovedio.
5
Avrahamu je bilo stotinu godina kad mu se rodio sin Isak.
6
Tada Sara reče: „Bog me je zaista zasmejao, a i svako ko čuje o ovome smejaće se.“
7
Dodala je još: „Ko bi ikada rekao Avrahamu da će mu Sara dojiti decu? Jer rodila sam mu sina u njegovoj starosti.“
8
Dete je raslo i bilo odbijeno od dojenja. Tog istog dana kad je Isak bio odbijen od dojenja, Avraham je napravio veliku gozbu.
Agar i Ismail poslati
9
Tek, Sara opazi da se sin Agare Egipćanke, koga je ova rodila Avrahamu, podsmeva Isaku.
10
Ona reče Avrahamu: „Oteraj tu sluškinju i njenog sina, jer sin sluškinje neće deliti nasledstvo s mojim sinom Isakom!“
11
Avrahamu je ovo teško palo, jer je i Ismailo bio njegov sin.
12
Ali Bog reče Avrahamu: „Ne uzbuđuj se zbog dečaka i sluškinje. Poslušaj sve što ti je Sara rekla, jer će se tvoje potomstvo nastaviti preko Isaka.
13
Ipak, i od sina tvoje sluškinje podići ću narod, zato što je tvoj potomak.“
14
Rano ujutro je Avraham uzeo hleba i mešinu s vodom, te ih dao Agari. Onda je to stavio na njena ramena, pa ju je zajedno s dečakom otpremio. Ona je otišla i tumarala po vir-savejskoj pustinji.
15
Kada je nestalo vode iz mešine, odnela je dečaka pod jedan žbun,
16
a sama otišla i sela malo dalje, toliko koliko se lukom i strelom može dobaciti. Govorila je u sebi: „Neću da gledam kako mi dete umire.“ Sela je tamo, i glasno zajecala.
17
Ali Bog je čuo dečakov glas; Anđeo je Božiji pozvao Agaru s neba, govoreći joj: „Šta te muči, Agaro? Ne boj se, jer je Bog čuo vapaj dečakov tamo gde leži.
18
Ustani, uzmi dečaka za ruku i podigni ga, jer ću od njega podići veliki narod.“
19
Tada joj Bog otvori oči, te ona opazi izvor. Otišla je, napunila mešinu vodom, i napojila dečaka.
20
Bog je bio s dečakom. Odrastao je i živeo u pustinji i postao vešt u lovu lukom i strelom.
21
Dok je živeo u pustinji Faran, majka mu je dovela ženu iz Egipta.
Savez u Vir-Saveji
22
U to vreme Avimeleh u pratnji Fihola, zapovednika njegove vojske, reče Avrahamu: „Bog je s tobom u svemu što radiš.
23
Zato mi se ovde zakuni pred Bogom da nećeš varati mene, moju decu, niti mog naslednika. Kao što sam ja bio dobar prema tebi, tako i ti budi dobar prema meni i prema ovoj zemlji u kojoj boraviš kao stranac.“
24
Avraham odgovori: „Zaklinjem se!“
25
Onda je Avraham prekorio Avimeleha zbog bunara što su mu ga Avimelehove sluge otele.
26
Avimeleh odgovori: „Ne znam ko je to uradio, a ni ti mi nisi rekao. Tek sam danas čuo o tome.“
27
Avraham uze ovaca i goveda, pa ih dade Avimelehu, te njih dvojica sklopiše savez.
28
Onda je izdvojio sedam jaganjaca iz stada.
29
Avimeleh upita Avrahama: „Šta znače ovih sedam jaganjaca što si ih izdvojio?“
30
Avraham odgovori: „Primi ovih sedam jaganjaca iz moje ruke da mi budu svedok da sam ja iskopao ovaj bunar.“
31
To mesto se zove „Vir-Saveja“, jer su se tamo obojica zaklela.
32
Nakon što su sklopili savez kod Vir-Saveje, Avimeleh i zapovednik njegove vojske Fihol su se vratili u zemlju filistejsku.
33
A Avraham je kod Vir-Saveje zasadio tamarisk, te prizvao ime Gospoda – večnog Boga.
34
Avraham je dugo živeo kao stranac u zemlji filistejskoj.
Settings
Reading style
Typeface
Font size px
Reading width chars
Options
Study note