Otkrivenje7
Listen to this chapter
0:00
0:00
Pečaćenje Božijih slugu
1
Nakon toga, video sam četiri anđela kako stoje na četiri ugla zemlje i zadržavaju četiri vetra na zemlji, da nijedan vetar ne duva ni na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.
2
Zatim sam video drugog anđela koji je dolazio s istoka. Sa sobom je imao pečat živoga Boga. On doviknu snažnim glasom onoj četvorici anđela kojima je data vlast da naude zemlji i moru:
3
„Ne udite zemlji, ni moru, niti drveću, dok ne zapečatimo čela slugu našega Boga!“
4
Onda sam čuo broj zapečaćenih. Bilo ih je stotinu četrdeset četiri hiljade iz svakog plemena naroda Izrailjevog:
5
iz Judinog plemena dvanaest hiljada, iz Ruvimovog plemena dvanaest hiljada, iz Gadovog plemena dvanaest hiljada,
6
iz Asirovog plemena dvanaest hiljada, iz Neftalimovog plemena dvanaest hiljada, iz Manasijinog plemena dvanaest hiljada,
7
iz Simeunovog plemena dvanaest hiljada, iz Levijevog plemena dvanaest hiljada, iz Isaharovog plemena dvanaest hiljada,
8
iz Zavulonovog plemena dvanaest hiljada, iz Josifovog plemena dvanaest hiljada, i iz Venijaminovog plemena dvanaest hiljada.
Veliko mnoštvo u belim haljinama
9
Zatim sam video mnoštvo ljudi, koje niko nije mogao da izbroji. Bilo ih je od svake narodnosti, plemena, naroda i jezika. Stajali su pred prestolom i pred Jagnjetom obučeni u belu odeću i sa palmama u svojim rukama.
10
Oni gromko uskliknuše: „Spasenje pripada našem Bogu koji sedi na prestolu i Jagnjetu!“
11
A svi anđeli, starešine i četiri bića koji su stajali oko prestola, padoše ničice na zemlju pred prestolom, pa se pokloniše Bogu,
12
govoreći: „Amin! Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnost, čast, sila i snaga, pripadaju našem Bogu, od sad i doveka. Amin!“
13
Tada me jedan od starešina upita: „Znaš li ko su ovi u beloj odeći i odakle dolaze?“
14
Ja mu odgovorim: „To ti znaš, gospodaru moj.“ On mi reče: „To su oni što su prošli kroz velike nevolje. Oni su oprali svoju odeću i izbelili je Jagnjetovom krvlju.
15
Zato stoje pred Božijim prestolom i danonoćno služe Bogu u njegovom hramu. A onaj koji sedi na prestolu nastaniće se među njima.
16
Oni nikad više neće biti gladni ni žedni, i neće ih peći sunce, niti ikakva žega,
17
jer će Jagnje, koje je nasred prestola, biti njihov Pastir. Ono će ih voditi na izvore vode života, a Bog će obrisati svaku suzu sa njihovih očiju.“
Settings
Reading style
Typeface
Font size px
Reading width chars
Options
Study note