29
Elem, ako sam se radovao nad nesrećom dušmanina moga, likovao kad ga propast snađe;
30
nisam dao ustima da zgreše, da mu kletvu prizivam na dušu.
31
Nisu li ljudi iz šatora rekli: ’Ko se još mesa njegovoga najeo nije?’
32
Pridošlica na ulici noć proveo nije, putniku sam otvarao vrata.