Isaija 10:7-19
7
Ali on nije tako nameravao, i u srcu svom nije tako smišljao, nego je u srcu svom za zatiranje, za istrebljivanje ne malog broja naroda.
8
Jer on je govorio: ’Svaki od mojih glavara nije li kao car?
9
Nije li Halani kao Harkemis? I nije li Amat kao Arfad? Nije li Samarija kao Damask?
10
Kao što moja ruka dohvati carstva idolska i njihove likove od Jerusalima i od Samarije;
11
kao što učinih sa Samarijom i njenim idolima, zar da ne učinim s Jerusalimom i njegovim ikonama?’“
12
I kad Gospodar izbubnja sve što namerava činiti na gori Sion i u Jerusalimu, onda ću kazniti plod oholog srca cara asirskog, i drskost njegovih ponositih očiju,
13
zato što je rekao: „Snagom svoje ruke učinih, i mudrošću svojom, jer uman jesam; granice narodima uklonih, i blaga njihova opljačkah; kao junak pokorih stolujuće.
14
Ruka moja kao gnezdo zgrabi bogatstva tih naroda. I kao što se kupe ostavljena jaja svu sam zemlju pokupio; i nikog ne bi da krilo pokrene, da kljun otvori, da zapijuče.“
15
Zar sekira da se hvališe nad čovekom koji njome seče? Hoće li se veličati testera nad čovekom koji njom testeri? Zar palica maše čovekom koji je poteže, i štap li podiže onog koji drvo nije?
16
Zato će Gospodar Gospod nad vojskama poslati skapavanje među njegove zadrigle, i njegovu će slavu popaliti kao što se vatra raspaljuje.
17
Svetlost Izrailjeva biće ta vatra, i Svetitelj njegov biće taj plamen: on će goreti i proždirati bodlje njegove i trnje njegovo u jednom danu.
18
Krasotu šuma njegovih i polja njegovih on će uništiti od srži do kore. I biće kao bolesnik koji kopni.
19
Što ostane drva u njegovoj šumi, to malo će i dečak moći da prebroji.
Settings