2. Mojsijeva 15:1-19
1
Tada su Mojsije i Izrailjci zapevali ovu pesmu u slavu Gospoda: „Gospodu ću zapevati, jer se silno proslavio, konja i konjanika u more je svalio.
2
Gospod je moja sila i pesma, on mi je spasenje. On je moj Bog, slaviću Boga oca svoga, njega ću ja uzvisivati.
3
Gospod je ratnik, Gospod mu je ime.
4
Kola je faraonova i vojsku njegovu u more sručio, čelnici se vojni u moru Crvenom podavili. Tama ih je prekrila,
5
u dubine su morske kao kamen potonuli.
6
Desnica se tvoja, Gospode, proslavila silom, desnica je tvoja, Gospode, zatrla dušmana.
7
Veličanstvom svoje slave oborio si one što se protiv tebe bune, svoj gnev si kao oganj poslao, proždro ih je kao slamu.
8
Na dah tvojih nozdrva sabraše se vode, stihije se morske kao zid uspraviše, u srcu mora bezdan se morski u tlo čvrsto pretvori.
9
Dušmanin reče: ’Goniću ih, uhvatiti, plen svoj podeliti, zasitiću njima svoju dušu; svoj ću mač isukati i silom ih porobiti.’
10
Na dah tvojih usta more ih je prekrilo, potonuše kao olovo u moćnim vodama.
11
Ko je kao ti, Gospode, među bogovima? Ko je kao ti, veličanstven u svetosti, strašan u slavi, tvorac čudesa?
12
Ispružio si svoju desnicu i zemlja ih je progutala.
13
Svojom milošću ti si izveo narod, njega si ti otkupio, snagom si ga svojom poveo k stanu svoje svetosti.
14
Čuće to narodi, od straha zadrhtaće, strava obuzeće žitelje filistejske.
15
Smeli su se vladari edomski, zastrepeli knezovi moavski, klonuli su svi žitelji Hanana.
16
Užas i strah njih je obuzeo, mišicom si ih svojom moćnom zanemeo, skamenio, dok tvoj narod, Gospode, ne prođe, dok narod, koji si ti stekao, ne prođe.
17
Dovešćeš ih i zasaditi na gori koja tebi pripada, na mestu koje ti, o, Gospode, boravištem svojim učini, Svetilištem, Gospode, što ga tvoje ruke utemeljiše.
18
Gospod će carevati u veke vekova.“
19
Kad su, dakle, faraonovi konji, bojna kola i konjanici pošli za njima u more, Gospod je vratio morske vode na njih, dok su Izrailjci hodali po suvom usred mora.
Settings