Neprijatelj oskrnavljuje svetilište
4
Dušmani tvoji riču usred tvog mesta sastanka, postaviše zastave svoje za znakove.
5
Poznati su kao čovek što sekiru na šipražje diže;
6
i onda sekirom i polugama sve rezbarije lomi.
7
Svetilište tvoje do tla spališe, opoganiše Prebivalište imena tvog.
8
U srcu su svome rekli: „Hajde da ih sasvim potlačimo!“ Spalili su sva Božija mesta sastanka u zemlji.
9
A naše znakove videli nismo, ni proroka još nema, i nikoga s nama ko bi znao – dokle?
10
Dokle će se, o, Bože, rugati dušmanin? Hoće li protivnik doveka tvoje ime da prezire?
11
Zašto ruku svoju, baš svoju desnicu, povlačiš? Iz nedara svojih izvuci je i satri ih!
Settings